Damir Avdić – Diplomatz (1964) je underground umetnik-muzičar iz Tuzle. Dugi niz godina je svirao u hard core bendu Rupa u zidu, sada nastupa solo (el. gitara i glas) a 2004. godine je izdao album "…od trnja i žaoka" za etiketu Slušaj najglasnije. To je kolekcija od 12 neposrednih, ogoljenih i eksplicitnih pesama, gde je svaki nedostatak ritam sekcije vešto nadoknađen originalnim songwriter-skim osećanjem. Pročitajte intervju koji je sa "diplomcem hard kor škole" napravio Volođaizkutije.

Koliko već traje tvoja solo karijera kao Diplomca, kako je sve to počelo?

Nastupam od ljeta 2004. Pred prvi nastup pitali su me pod kojim imenom da me najave i ja sam  rekao "Diplomatz", po prvoj pjesmi. Nekoliko mjeseci kasnije kada sam dogovarao nastup u Sloveniji nisam spomenuo ime i kad sam došao u Tolmin na plakatima je pisalo "Bosanski psiho". Oni su sami izabrali ime. Dio stiha iz prve pjesme.

Gde si sve do sada nastupao, i kako reaguju ljudi na tvoj nastup i tvoj stav?

Reaguju dobro. Sastav publike je dosta različit, što mi se jako sviđa. Inače, na nešto ovakvo ćeš doći samo ako te to stvarno zanima, a to mi je najbitnije. Nastupao sam u BiH, Sloveniji, Hrvatskoj, Francuskoj.

Da li se način izvođenja pesama razlikuje na cd-u i na živim nastupima?

CD je informacija, živi nastup je sve. Na stejdžu si ono što stvarno jesi i to je sve.

Ovde postoji veliki broj kreativnih ljudi koji sviraju po neki instrument, imaju energiju, imaju ideje, tekstove i gomile pesama, ali teško im ide sa bendovima... Svaki novi perspektivni bend koji se pojavi, postoji otprilike po godinu dana i onda prestane sa radom... Da li i u tvom kraju ljudi imaju sličan problem?

To je opšti problem i radi se o nemogućnosti kontinuiranog sviranja. Ljudi naprave bend odsviraju par koncerata u svom gradu i onda nemaju kud. Eventualno neki festival, ali to je sve. To ih demorališe. S druge strane, to je u neku ruku i dobro. Nešto kao "prirodna selekcija". Ostaće samo oni koji su istinski u tome. I naći će već put sebi. Muzika i uopšte "umjetnost", naročito "alternativna", je usputno izdrkavanje dosade školarcima i studentima koji će se za desetak godina sjeć uz rakiju i harmoniku. Ili se baviti "ozbiljnim" stvarima.

Da li razmišljaš o budućnosti? Kako se osećaš kada misliš na sutra?

Ne razmišljam o budučnosti. Nastojim biti ovdje i sada.

Zanima me na čemu si odrastao, koji muzičari su te fascinirali i uopšte, čime si hranio svoj mladi duh. Da li sada pratiš noviju književnost ili kinematografiju?

Remarque, MC5, "Apokalipsa sad", Nietzsche, Motorhead, "Posljednji tango u Parizu", Dead Kennedys, Marquez, poručnik Bluberi, rhythm&blues, The Clash, Samuraj, Patty Smith, Ivo Andrić, William Blake… Tu ti je nešto od toga. Redoslijed nije važan. Filmove danas retko gledam. Nešto novije… hm, "Dan zvijeri", "U Kini jedu pse", "Twin town"… ako je to novo. Iz književnosti: "Umjeće mira" - Morihei Ueshiba.

Baviš li se još nečim pored muzike?

Pišem. Objavio sam roman "Na krvi ćuprija" u izdanju Bratstva duša koje vodi Zdenko Franjić.

*

Poslušajte emisiju Patkazec, subotom od 13h, radio SKC, Beograd,  107.9 MHz

Komentari