S obzirom na to da smo kasnili jer su nam na granici dva sata pretresali kombi, odlično smo svirali. Početak koncerta smo odsvirali zajedno sa članovima grupe Idlness Distribution iz Sarajeva koje smo pokupili usput.

Fotografije još nemam jer je Mark nastavio put za Trst. Mi ostali smo se vratili autobusom, a u vezi s tim, prilično je teško pisati nakon jedanaestosatnog putovanja.

A na granici sa Bosnom i Hercegovinom, sa bosanske strane, čekali smo tako dugo jer su graničari pozvali ekipu sa psima. Bili su sigurni da se radi o pokušaju šverca droge. Pas je bio više zainteresovan za okolne kante za smeće, jedva su ga nagovorili da uđe u kombi. Uspeo je nekako sve da pronjuška i zatim se popišao na žardinjeru. Policajci su još malo razgledali fotografije i poželeli nam sretan put uz napomenu da se ubuduće trudimo da propagiramo zdrav život.

Tekst iz Helly Cherryja (napisao Neven Idlness Distribution):

KC Abrašević, Mostar 21.9.'07

Petak, 21. septembar, hladno Sarajevo. Oko podne dobijamo poruku od Vlade iz Klopke, kaže da sviraju tu noć u Mostaru pa ako hoćemo Adela i ja, mogu nas pokupiti oko 5 na raskrsnici. Odlično; nismo imali nikakvih „groopie“ planova tu noć pa spremismo „četkicu za zube, ranac“ i par sitnica.

Čekamo u bašti neke treš kafane i smrzavamo se; „zvijezde“ kasne nekih sat-dva! Ali zato što su ih peglali na granici, objašnjavaju. Uz standardna drotovska sranja, čak su doveli nekog glupog džukca da njuši po kombiju, no bezuspješno.

Vožnja je protekla u super raspoloženju uz priču, razmjenu cd-ova i grickalica. Nismo ni primjetili kako je postalo jako toplo i u Mostar stižemo oko 22 sata.

Kulturni centar/klub Abrašević je jedno simpatično mjesto. Tu ima nekih knjiga, kompjutera i naravno bar! Pijemo bijela i crna hercegovačka čuda a Klopkovci prave probu nabrzaka. Ljudi polako dolaze. Nekih 30-tak Mostaraca je u i oko kluba. Čisto da više ne slušamo preglupu muziku kojom nas vrijeđaju domaćini kluba (čitav jebeni album od Urbana&4!!), odlučismo da predkoncertnu atmosferu zagrije „lažna Klopka Za Pionira“. Adela i ja se sa Vladom i Damjanom pojavljujemo na stejdžu, operacija uspjeva i gasi se cd-plejer. Izlazimo, ljudi se zbijaju u prvom redu pretpostavljajući da je to Klopka (ustvari je Klopka Za Idlness Distribution) a mi nešto lupamo po Miletovim udaraljkama i pravimo se cool. Ubrzo dolazi Mileta, mi se sklanjamo u publiku i šou počinje.

Počinju poznati zvukovi ali sa malo agresivnijim i hladnijim beatom, na trenutke drama, a na trenutke komedi-treš. Miletin vokal isto je prošao kroz via-industrial mutacije a i namnožila se gomila zveckalica/klepetala kojima se zvučno kači na šumove/gličeve koji ostanu iza gitarskih i digitalnih prodora. Čš, Čš, Čš, Čš...cssuuuuu...uspijevaju! Ne interesuje me više koji je ovo bend, postajem dio zvučne strategije i odbijam se od zidove. „Kakvo divno torpedovanje!“. Šteta samo što je prostor predrven za ovakav zvuk, ali u mozgu nadoknađujem nedostajuće frekvencije kopajući po arhivi metafizičkih tripova i memorije sa prošlogodišnjeg koncerta u Sarajevu. Tamo je bilo nekih sedam ljudi a ozvučenje zadovoljavajuće i prostorno nekompresovano. Ovdje malo zvuče kao da sviraju u korpi za veš, ali srećom KZP nije ovisna o zvuku toliko pa rastura strukturalnim mudima i „poezijom“... Primjećujem da je već više od polovine publike izašlo van, sjede, druže se i uglavnom „izgledaju“. Ko ih jebe, sa ostatkom ljudi kojima ovo nije „tipičan svakopetkovni izlazak u grad“ ostajem u pozitivnoj atmosferi pročišćavanja većine simboličko-kulturnih govana iz sebe a Mileta poručuje: „civilizacija...kanalizacija!“.

Zadnje dijelove ovog „torpedovanja“ koncepcijski polako preuzima Vlada sa svojom tejp-kolekcijom koju „skreča“ i semplira po razvalinama Damjanovih gitarskih marševa i Miletinih vokal-uzurpiranja. Sjećam se da su na sličan način i u Sarajevu otišli pri kraju koncerta u ovakav harš ritual ali ovaj put su me duplo osvojili zahvaljujući tim đavoljim trakama!

Poslije koncerta nam prilazi lik iz Vunenih i vodi nas u susjednu, pravu koncertnu dvoranu u kojoj taj bend i vježba. Zelena svjetla, linčovska atmosferica, stejdž prepun opreme a Vlada sjeda za njihovu gitaru i zvuči kao Vuneny. Ne bih da dovodim u pitanje kvalitet jedinog pametnog a istovremeno i popularnog benda u BiH, ali smješkam se i shvatam koliko su Vuneny puno bazirani na tehnologijskoj i tzv. dub/post-rock priči a KZP bi sigurno dobro zvučali i da sviraju na ...nemampojma...kupinama. Uglavnom Klopkovci kažu da pripremaju neku „unplugged“ svirku, pa ćemo vidjeti. A trenutno je aktuelan njihov pohod u Njemačku gdje će kako kažu 'da šire noise love'.