Sociolotron je online video igra gdje igrač kreira avatara koji ga predstavlja u cyber svijetu, tačnije postapokaliptičnom Londonu gdje je sve moguće. Moguće je udruživati se sa ostalim igračima u bande, mogu se istraživati seksualni fetiši samostalno ili sa drugim igračima, može se postati lopov, policajac, prostitutka, manijak.

Ukratko, igrica prilično daleko od glavnog toka.

U igrici sex i nasilje dolaze vrlo često zajedno, silovanje je zabranjeno no nije protiv pravila same igre tj nećete biti izbačeni iz igre ako do toga dođe, ali lako može doći do trudnoće ili zaraze.

Sex je neophodan da bi se uopšte opstalo u tom svijetu mada previše sexa znatno utiče na vaš moralni nivo, premalo sexa pak utiče na vaš nivo zadovoljstva. U igrici je u stvari dozvoljeno sve ono što je u ostalim igricama zabranjeno. Tama, prevrtljivost, sloboda govora i sloboda da se čine užasne stvari sebi i drugima. Bez kontrole velikih studija.

Igrica predstavlja sam duh interneta, sigurno okruženje i neograničene mogućnosti kao recimo istraživanje prostitucije zavaljen u fotelju sa svojom koka kolom i sendvičem. Zajednica ljudi koji dijele slične fantazije. Za one osjetljivije postoji pojas nevinosti koji se može okačiti pri izlasku u grad. Autor igrice podvlači da je problem silovanja preuveličan i da predstavlja trivijalan dio same igrice.

Mozak iza svega ovoga je Patric Lagny. Van velikih studija, priča je započela sa ušteđevinom i novcem od familije. Slijedi intervju sa drugom Patrikom:

Otvorena seksualnost u online role igricama? Kako je sve krenulo?

- Ljudi žele i imaju cybersex čitavo vrijeme u role-play igricama. Tako je od postanka elektronske komunikacije. Vidio sam to još u Compuserve  1986. Kada sam igrao Ultima Online sreo sam (vjerovatno) djevojku koja se prostituisala te čak okačila reklamni pano. Brzo su je stigli problemi, administrator se pojavio vrlo brzo. "Pa ovo je samo igra uloga zar ne" rekla je ona. No to nije prošlo, morala je sakriti svoje aktivnosti. To mi je dalo ideju da treba napraviti mjesto gje netko smije biti seksualan.

Da li jos netko razvija nesto slicno?

- Ovo je moja ideja. Razvijam igrice od 1993. i svaka kompanija gdje sam radio je pričala o sex igricama. Sa svim tim frikovima sex igrice su sasvim očekivana i prirodna tema. Ljudi su mislili ili govorili da to netko treba da napravi, zašto mi to ne napravimo? Hm pa mi ne možemo , moramo misliti na reputaciju.

Kad god je kompanija u financijskom očaju ljudi pričaju o sex igricama. Kad stigne slijedeća financijska inekcija sex igrice padaju u zaborav. Programeri govore uvijek isto - netko bi to stvarno trebao napraviti, samo ne ja, ipak, jelte, moja reputacija.

Ti ne brineš o reputaciji?

- Ja sam već ispao iz velikog biznisa. Preselio sam se u Los Angeles 2001. i pokušao da nađem posao u industriji videogrica ali bilo je preteško. Prestar sam za to, oni traže omladince koje mogu izrabljivati za male pare. Pretpostavljam da sam sa mojih 43 godine ionako suviše star  i da ne moram više brinuti za moju reputaciju.

Da li Sociolotron utiče na život ljudi?

-Vrlo često čujem od igrača da su tu pronašli djevojku ili momka. Ima čak i jedan par koji se preselio da bi mogao živjeti zajedno.

Osim toga nema nekih velikih uticaja. Kao i u svim drugim igricama ima ljudi koji previše vremena provode tu. Ipak je to samo igirca u kojoj možes da se igraš sa svojim fantazijama. Možeš i susresti ljude slične sebi. Mi ne diskriminišemo ljudsku fantaziju. Otvoreni smo prema svima no ne mislim da utičemo znatno na ljudske živote.

Kada ukucam Sociolotron u Google vidim da dosta sajtova govori o tome. Mahom negativno i sa fokusom na silovanje koje mali dio u čitavoj igrici. Nadam se da Sociolotron može biti dio pokreta koji će pomoći ljudima da budu malo slobodniji, da izraze sebe kako žele bez silnih prepreka koje im postavlja naša konzervativna vlast i krstaši protiv pornografije i stvari koje ljudi rade u svojim spavaćim sobama.

Zašto se svi plaše Sociolotrona?

- Iz mog ličnog ugla, čini mi se da nije toliko pravi strah koliko politička korektnost. Svako se boji svačega. Ljudi se boje zapaliti cigaretu na plaži Kalifornije zato što ih može policija vidjeti. Isto je i sa mojom igricom. Imamo igricu gjde je moguće silovanje i iako je to djelić igrice svima je to velika tema. Gomila web sajtova je protiv nas. Niko ne spominje da je moguće silovati i muške karaktere ili bilo šta drugo iz same igrice. To je sve politička korektnost jer ako pišu nesto pozitivno onda će ih netko drugi konfrontirati sa negativnim slučajevima u igrici. Sve je to senzacionalizam da bi se privuklo ljude. Jednostavno je lakše napisati "igrica dozvoljava silovanje" nego " igrica ti nudi cybersex".