U povijesti štampe, radija i televizije bilo je doista luckastih i nevjerojatnih prvotravanjskih šala i podvala. Nekih među njima prisjetio se James Danzieger.

Godine 1957, 1. travnja, BBC je u svojoj inače ozbiljnoj i cijenjenoj televizijskoj emisiji "Panorama" lansirao prvu klasičnu prvotravanjsku salu televizijskoga doba, uvjerivši tisuće gledatelja da špageti rastu na drveću.
Od tada, televizija i novinstvo posvećuju mnogo žara tomu danu, pa svake godine osvanu sa sve većim i sve boIjim prvotravanjskim prijevarama.

»Panoramina« šala, reportaža o žetvi špageta u Švicarskoj, primjer je ponajbolje vrste prvotravanjskih šala
u stilu — ispričati potpuno nevjerojatnu priču s takvom ozbiljnošću koja ljude nagna na to da povjeruju u nju.
U »Panoraminoj« reportaži bili su prikazani zadovoljni radnici kako ubiru špagete s drveća, a potom kako kod
kuće sjede za stolom i uživaju u slastima tek ubranoga ručka. U zbilji, kamerman je pomno rasporedio po drveću desetak kilograma kuhanih špageta i nagovorio stanovnike obližnjega sela u blizini Lugana u Švicarskoj da se penju na drveće i beru ih. Sve skupa doimalo se tako šašavo da su producenti programa bili uvjereni kako im neće poći za rukom nasamariti bilo koga; ali samo nekoliko minuta poslije emitiranja emisije na stotine gledatelja počelo je opsjedati telefonom redakciju programa, s pitanjem gdje bi mogli kupiti čudesno špagetidrveće.

Poslije nekoliko godina televizijska kuca Westward television ubacila je u večemji dnevnik vijest o selu Spiggot, stanovnici kojega su odbili prijeći na decimaini sustav mjera. Intervjuirano je osmero seljana, među kojima i vlasnica mjesnoga puba, poštarica te kapelan. Uslijedila je poplava pisama punih podrške, ali valja reći da je među puritancima bilo mnogo ozlojeđenih. Oni su smatrali da šala nije trebala biti puštena u javnost jer je (za razliku od prijevare sa špagetima koji rastu na drveću) postojala mogućnost da ljudi odbiju decimalizaciju. Spiggot ne postoji, ali ljudi su povjerovali priči jer su željeli da bude istinita.

Možda biste mogli pomisliti da ljudi postaju sve pronicljiviji u odnosu na novinske i televizijske prvotravanjske šale. Možda tomu i jest tako, ali ni godinu dana nakon toga i sam ugledni »Times« nasjeo je podvali jednoga od vlastitih dopisnika. Naime, John Carter, lutajuci reporter »The Timesa«, objavio je u tim novinama članak pod naslovom "Oko svijeta za 210 gvineja", u kojemu opisuje kako turisticka agencija "Thomas Cook and Sons" nudi ograniceni broj nevjerojatno jeftinih aranžmana u povodu proslave stogodišnjice njihova prvog krstarenja oko svijeta. Cijena putovanja odgovarala je cijeni iz 1872. godine, a u prodaji se trebalo naći samo 1000 mjesta. Prema Carterovim riječima, članak je bio napisan kao uredska smicalica, ali se slučajno probio do tiskarske linije, mimo tehničkih i drugih urednika, redaktora, i uopće svih ostalih.

Sljedećega su dana preneraženi službenici agencije "Thomas Cook" u središnjem uredu zatekli na stotinepismenih prijava i isto toliko ljudi što se tiskalo u redu oko čitavoga bloka kako bi iskoristili tu izuzetnu ponudu.

Šala se, međutim, zamalo razbila o glavu svome tvorcu. Turistička se agencija požalila upravi "The Timesa", John Carter je bio otpušten i tek je nakon protestnog skupa što su ga održali novinari »Timesa« vraćen je na posao.

Moje najomiljenije prvotravanjske šale jesu one koje vas zavedu u svakovrsne grozno zamršene računice sve dok naposljetku ne shvatite da ste namagarčeni. Jedna od najvećih javnih reakcija na ovu vrstu prijevare zbila se prije nekoliko godina kad je London's Capital Radio ozbiljno objavio potankosti "Operacije paralaksa". Svrha operacije trebala je biti vremensko poravnanje Britanije s ostalim svijetom, uklanjanjem 48-satne razlike za koju je rečeno da se stvorila u poratnom razdoblju zbog stalnoga pomicanja satova naprijed-natrag. Korekcija je trebala biti obavljena poništavanjem petoga i dvanaestoga dana mjeseca travnja.